Šarolika karizma

Franjevačka karizma ostvaruje se u neobičnom mnoštvu oblika koji se povijesno konkretiziraju u tri reda. Prvi red obuhvaća manju braću, manju braću konventualce i manju braću kapucine. U drugom redu su redovnice klarise. Treći red (Ordo poenitentiae S. Francisci) obuhvaća Franjevački svjetovni red i Treći samostanski red (redovnici, redovnice kontemplativnog života i redovnice posvećene djelima apostolata).
Ovaj osmi dio Franjevačkih izvora odnosi se na Treći red sv. Franje viđen kao cjelina, s obzirom na to da se u počecima radilo o jednom jedinstvenom pokretu koji se kasnije razvio u svjetovni i samostanski. Povijesni izvori, duhovni i pravni, isti su za oba pokreta. Svaka redovnička zajednica Trećega samostanskog reda oblikovala je tijekom stoljeća svoje specifične smjernice koje ipak imaju temelj u prvotnoj zajedničkoj baštini.

Nastanak Franjevačkoga reda od pokore

Franjo i njegovi prvi drugovi izabiru pokornički život »po načinu svetoga evanđelja« (Opor 1.14) i predstavljaju se narodu kao »pokornici iz Asiza« (Peruđ 12; LegTd 37). Oni prolaze gradovima i selima kao »apostolski odred« (tj. Isus s apostolima) i svima propovijedaju pokoru (1Čel 22–23).
Franjin putujući apostolat potiče široko vjersko buđenje u kršćanskom puku. Nastaje eksplozija oduševljenja. Narod hrli za svecem i želi ga čuti, a u narodu su muškarci i žene, osobe svake dobi i spola (1Čel 36). »Posvuda je odjekivalo zahvaljivanje i glas pohvale« (1Čel 37).
Mnogi mladići slijede siromaška i postaju Manja braća; djevojke usvajaju Klarino opredjeljenje; mnogi muškarci i žene, ne postajući ni fratri ni redovnice, već ostajući »u svijetu«, nadahnjuju se Franjinim primjerom zauzetijega kršćanskog života i traže od njega praktične smjernice. Franjo je »svima davao upute za život i svakom je staležu pokazivao istinski put spasenja« (1Čel 37).
U tom dinamičnom kontekstu malo-pomalo nastaje duhovni pokret usko povezan s karizmatskim likom sv. Franje Asiškoga: Red braće od pokore (1Bon 4,6), nazvan kasnije također »Treći red sv. Franje«.
Radi se o novoj pojavi koja se ne smije miješati s dobrovoljnim pokornicima ili s drugim crkvenim skupinama onoga vremena, kao što se razabire iz jasnoga svjedočanstva povijesnih dokumenata. Oni pokazuju da se franjevačka karizma proširila i na laike (ili, bolje rečeno, i na svjetovne osobe) koji od početka predstavljaju bitan sastavni dio franjevačke obitelji i koji pridonose očitovanju punine franjevačke karizme.

Narativni izvori (biografije sv. Franje i kronike)
Diplomatički izvori (papinski dokumenti)
Potrebno je osvrnuti se na »izvore Trećega franjevačkog reda« koji nam prenose glas povijesti, tj. objektivne informacije o početku »Franjevačkoga reda od pokore« ili Trećega reda sv. Franje i omogućuju nam da dođemo do činjenične istine rekonstruirajući uvjerljivo zbivanja iz daleke prošlosti.
Papinske bule službeni su glas Crkve i zaslužuju vrlo pozorno razmatranje. Papinski dokumenti koji su prispjeli do nas nisu, nažalost, mnogobrojni. Mnoge su se bule izgubile tijekom stoljeća, mnoge nisu bile prepisane u vatikanski arhiv iz ekonomskih razloga. Upućujem na papinske arhive koji nam stavljaju na raspolaganje dovoljno materijala nužnoga za poznavanje pravnoga »statusa« Ordo poenitentiae S. Francisci i pozitivnoga stava Crkve prema njemu, izraženog i ponovljenog u raznim prigodama. Do kraja XIII. st. imamo šezdesetak papinskih dokumenata, ne računajući one čije je podrijetlo nejasno i one koji su izgubljeni. U XIV. st. imamo na raspolaganju 81 dokument koji se odnosi na Treći franjevački red (10 od njih odnosi se na samostanske zajednice). U XV. st. imamo 701 dokument, i tako dalje, sa sve većim brojem dokumenata.U XIII. st. intervenirali su pape Honorije III., Grgur IX., Inocent IV., Aleksandar IV., Urban IV., Klement IV., Martin IV., Honorije IV., Nikola IV., Celestin V. i Bonifacije VIII., a nekoliko dokumenata pojavljuje se i u vrijeme sedisvakancijâ.
Ističem sadržaj nekih papinskih bula koje nam omogućuju pratiti razvoj Trećega franjevačkog reda u prvom franjevačkom stoljeću i njegovo konačno oblikovanje.
1. Bula Supra montem od 18. kolovoza 1289.
2. U buli Unigenitus Dei (8. kolovoza 1290.) Nikola IV. u vezi sa Supra montem potvrđuje da je »… sam slavni blaženi Franjo utemeljio Red koji je nazvan pokorničkim i dao mu pravilo da zasluži vječni život.« Papa precizira da je vjerno sačuvao staro pravilo (tj. Memoriale) dodajući samo neke male promjene. Pokornike moraju voditi Manja braća jer sv. Franjo »utriusque ordinis almus exstitit institutor«: bio je slavni utemeljitelj obaju redova. Donosimo dio teksta koji nas zanima:
»Jedinorođeni Božji Sin, po čijem smo trpljenju ozdravili i čijom smo se krvlju preporodili, sam je utemeljio svoju Crkvu i postavio je na temelj vjere povjeravajući je blaženom Petru, prvaku apostola i ključaru vječnoga života i podjeljujući mu ovlasti vječnoga nebeskog kraljevstva. […]«
»Budući da je slavni blaženi Franjo, časni ispovjedalac vjere, zapaljen ognjem ljubavi, učenik apostola u riječima i djelima, pun duha istine […], budući da je dakle on ustanovio Red nazvan pokorničkim te tom redu dao pravilo da zasluži vječna dobra, Mi smo – brinući se da zaštitimo taj red potrebnim povlasticama i da dobrohotno zajamčimo njegov razvoj kako bi ono što je bilo u zanosnom zalaganju svetog priznavaoca raslo bogatstvom kreposti i kako bi pripadnici toga reda napredovali iz kreposti u krepost uz našu pažnju i potporu – u našem pismu, odobravajući taj Red, dali neke utemeljene i korisne smjernice koje se trebaju opsluživati u spomenutome redu, iskazujući toj braći i očinsku pažnju kako bi vršili i prihvaćali to pravilo života.«
»Naravni razum preporučuje i pravednost je u skladu s razumom s obzirom na činjenicu da su članovi spomenutog reda [pokornika] praćeni i vođeni naukom naših ljubljenih sinova iz Reda manje braće, čime se uvažava sam Priznavalac [blaženi Franjo], slavni utemeljitelj obaju redova. Neka stoga [pokornici] imaju i pohoditelje i zaštitnike iz spomenutoga Reda manje braće.«
»Ima, nažalost, u spomenutom Redu pokornika nekih izrođenih sinova Crkve i blaženoga Priznavaoca [Franje], a i izopačenih sinova samih pokornika koji se, protivno našim smjernicama i preporukama, ne boje tvrditi da neće naći spasenje u ovom Redu pokornika budu li prihvaćali naše smjernice i slijedili naše savjete. Djelujući bez ikakva straha i s velikom umišljenošću u ovom pitanju, oni lukavim nagovaranjem zavode volju onih koji bi željeli prihvatiti naše upute, ometajući ih neutemeljenim zaprekama i uznemirujući ih ozbiljnim neugodnostima. […]«
»Budući da živo želimo da se ostvari naš korisni savjet, svi oni koji ga budu prihvatili i vjerno ga ostvarivali obilnije će primiti milost našega apostolskog blagoslova i uživati sve povlastice istoga Reda pokornika koje je Apostolska stolica dala i koje će ubuduće dati.«
»Istodobno želimo i određujemo da mjesni biskupi kazne one koji ometaju one koji žele prihvatiti naš savjet tako da (prvi) odustanu od svoga ponašanja. Neka se ukinu sve eventualne povlastice, dobivene u bilo kojem obliku, kojima bi se mogla opravdati neučinkovitost ovoga našeg pisma.«
»Želimo osim toga da spomenuta braća [od pokore], prihvaćajući naš korisni savjet, imaju svoje ministre kao što je određeno u Pravilu« [usp. PrRp 15].
Civitavecchia, 8. kolovoza 1290.
3. U buli Ad audientiam nostram (20. rujna 1291.) Nikola IV. precizira da je Memoriale bio sačuvan u obliku u kojem ga je predao blaženi Franjo i da ga on svojom bulom uvrštava u crkveno zakonodavstvo. Pogledajmo tekst:
»Došla je do nas vijest da su braća od pokore iz Firence u svoje vrijeme običavali nositi odijelo iste boje, a da su kasnije ta braća, skinuvši to odijelo, prihvatili neko novo na vlastitu inicijativu.«
»Da se braća [od pokore] ne bi našla u kakvoj nesigurnosti s obzirom na njihov način života, odredili smo svoj braći od pokore da opslužuju jedan način života, nazvan Memoriale, kako ga je predao blaženi Franjo, te dali jasno pravilo cjelovito ga uključujući u našu bulu. Ministri ljubljene braće [od pokore] iz spomenutoga grada [Firence] i mnoga druga braća, preuzevši opet prijašnje odijelo, ponizno i vjerno prihvatiše spomenuto pravilo i način života, a preuzeše i odijelo prema Pravilu i spisu Memoriale, koji su već spomenuti […]«.
Civitavecchia, 20. rujna 1291.
4. Bulom Cupientes cultum (11. srpnja 1295.) Bonifacije VIII. obraća se »ljubljenim sinovima, braći i ljubljenim kćerima u Kristu, sestrama Reda od pokore blaženoga Franje u sjevernoj Njemačkoj«, koji žive »u raznim kućama i raznim dijelovima Njemačke«, »sub communi vita… in observantia ordinis de penitentia beati Francisci«. Radi se o trećoredskim bratstvima, muškaraca i žena, koja su se usmjerila prema samostanskom [tal. regolare] načinu života. Papa odobrava njihov način života i dopušta im uređenje mjestâ za bogoštovlje. Tekst u prijevodu glasi:
»Ljubljenim sinovima, braći i ljubljenim kćerima u Kristu, sestrama Reda od pokore blaženoga Franje u sjevernoj Njemačkoj: pozdrav i apostolski blagoslov.«
»Želeći da se proširi štovanje Božjeg imena vrlo rado vam dopuštamo sve ono po čemu će to štovanje sve više rasti.«
»Dali ste nam do znanja da posjedujete mnoge kuće i mjesta u raznim dijelovima sjeverne Njemačke, u kojima provodite zajednički život vjerno služeći Gospodinu kreposti po pravilu Reda od pokore blaženoga Franje i da u tim kućama još nema kapelâ ni oratorijâ.«
»Mi vam, stoga, prihvaćajući vaše molbe, autoritetom ovoga pisma dopuštamo da izgradite kapele ili oratorije u spomenutim kućama i mjestima i u njima omogućite slavljenje, praćenje i primanje sakramenata Crkve. Tražimo da pritom ne štetite pravima drugih.«
»Nitko nipošto ne smije osporiti valjanost ove povelje kojom vam dajemo naše dopuštenje…«.
Anagni, 11. srpnja 1295.
5. Dana 28. srpnja 1296. Bonifacije VIII. upućuje bulu Devotionis vestrae »ljubljenim sinovima, braći i ljubljenim kćerima u Kristu, sestrama Reda uzdržljivih, obično zvanog pokorničkim redom sv. Franje, koji žive u Njemačkoj« šaljući im »pozdrav i apostolski blagoslov«.
»Obraćajući dobrohotnu pozornost molbama koje su plod vaše pobožnosti, autoritetom ovoga pisma dopuštamo da vi, koje zbog posebnoga poštovanja prema blaženom priznavaocu Franji, utemeljitelju vašega Reda, u skladu s korisnim savjetom Apostolske stolice, svojim naukom vode i usmjeruju ljubljeni sinovi, braća Reda manjih, i od kojih ste također prihvatili vaše pohoditelje, [dopuštamo da] možete od iste braće – kada bude prikladno – primiti sakrament Tijela Gospodnjega, osim na svetkovinu Uskrsnuća na koju imate običaj doći u župne crkve na području gdje živite da sudjelujete na bogoslužju i primite sakrament euharistije, ali pazeći da se pri tom poštuju prava župnih crkava…«.
Anagni, 28. srpnja 1296.

Zakonodavni izvori

Zakonodavni izvori, koje je na temelju nadahnuća sv. Franje Crkva potvrdila, povezuju na pravnoj razini živo svjedočanstvo Siromaška i njegove smjernice za življenje kršćanskoga savršenstva »u svijetu«.
Radi se o osnovnim smjernicama čija je svrha voditi pokret franjevačkih pokornika u njihovoj želji da s Franjom budu dionici evanđeoskog načina života, na osobnoj razini, u obitelji i u društvu.
Prvim objavljivanjem zakonodavnih tekstova spontani pokret franjevačkih pokornika dobio je status »Reda od pokore«.
1. Memoriale propositi (Spomenica o načinu života), 1221. ili Staro pravilo (SpomNž).
2. Pravilo i način života braće i sestara Reda od pokore, 1289., zvano također Pravilo Nikole IV. ili Pravilo franjevačkih pokornika (PrRp).