O službama, pohodu i samom Pravilu

1. Službe neka se dodjeljuju kad se članovi sazovu na skupštinu. One neka budu trogodišnje. Nitko neka bez opravdanog razloga ne odbija ponuđenu službu i neka je ne obnaša nemarno.
2. Neka nadstojnik, koji se naziva pohoditeljem, brižljivo istražuje poštuju li se propisi dovoljno. Radi toga neka on svake godine, pa i češće, ako prilike to zahtijevaju, po ovlasti obiđe sjedišta udruženja i neka održi sastanak, naloživši upraviteljima i svim članovima da budu nazočni. Ako pohoditelj opominjanjem i zapovijedanjem nekoga pozove natrag k dužnosti, ili ako u ime spasonosne kazne protiv nekoga donese neku odluku, taj neka smjerno prihvati i ne odbije podnijeti kaznu.
3. Pohoditelji neka se biraju iz Prvog franjevačkog reda ili iz Trećeg samostanskog reda, i to oni koje odrede kustodi ili gvardijani, ako za to budu zamoljeni. Služba pohoditelja laicima neka bude zabranjena.
4. Neposlušni i škodljivi članovi neka se po drugi i po treći put opomenu u vezi sa svojim dužnostima. Ako se ne pokore, neka im se zapovjedi da iziđu iz Reda.
5. Ako tko možda u ovim propisima nešto pogriješi, neka znade da time ne upada u grijeh ukoliko ta pogreška ne krši Božje zakone i crkvene zapovijedi.
6. Ako važan i opravdan razlog nekoga sprečava u opsluživanju nekih poglavlja ovog Pravila, neka se dopusti da taj bude oslobođen od tog dijela Pravila ili da se ta ista poglavlja razborito zamijene. Neka u tome moć i vlast imaju redovni poglavari franjevaca i Prvog i Trećeg reda, isto tako i prije spomenuti pohoditelji.