(pod DODATCI – KASNIJA PRAVILA)
Treći red sv. Franje, kao i mnoga druga crkvena društva, osjetio je u duhovnoj atmosferi Drugoga vatikanskoga koncila hitnost osuvremenjivanja u skladu sa znakovima vremena.
Godine 1966. zatražio je i dobio (7. ožujka) dopuštenje Svete stolice da revidira svoje Pravilo nastalo u okolnostima koje su se u međuvremenu uvelike promijenile. Rad na reviziji, obavljen u međufranjevačkoj suradnji tijekom desetak godina, završen je 1977. izradom novoga teksta.
Dana 24. lipnja 1978. Pavao VI. odobrio je obnovljeno Pravilo proglašujući njegovo stupanje na snagu apostolskim pismom Seraphicus patriarcha.
1. U skladu s napretkom proučavanja franjevačkoga pokorničkog pokreta za proslov Pravila je, kao temeljno nadahnuće, uzeto »Prvo Franjino pismo vjernicima«.
2. Sa zadovoljstvom je istaknuto da je franjevačka karizma i danas živa i snažna i da još uvijek daje veliki doprinos dobru Crkve i društva. Istodobno je izraženo uvjerenje da će takav način života u budućnosti »zaživjeti novim zamahom i još snažnije procvasti«.
3. Koncilski zahtjev za povratkom na svježinu početaka povezuje se u obnovljenom Pravilu s potrebnom pozornošću na znakove vremena. U dinamičnoj vjernosti duh sv. Franje ostaje živ i pun nade.
4. Novo Pravilo ne smije se smatrati potpuno novim, odijeljenim od duge duhovne tradicije ovog Reda; ono je u potpunom kontinuitetu s dotadašnjim duhom i karakterističnim evanđeoskim načinom života (usp. Pravilo, čl. 3).
5. Predviđeno je da će »primjenu dati Generalne konstitucije i posebni statuti« (čl. 3). Podsjećamo na konstitucije FSR-a kronološkim redom:
a) Konstitucije koje je odobrio Pio XII. 25. kolovoza 1957., s pet poglavlja i 173 članka (v. Serafsko cvijeće. Priručnik i molitvenik za članove Trećega reda sv. o. Franje, Zagreb 1954, treće, prerađeno izdanje, priredio Dionizije Andrašec, str. 39–112).
b) Konstitucije odobrene 8. rujna 1990, sa 103 članka (v. Pravilo i Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnoga reda, Zagreb 1995, str. 29–101).
c) Konstitucije odobrene 8. prosinca 2000, također sa 103 članka (v. Pravilo i Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnoga reda, Zagreb 2008, treće (popravljeno) izdanje, str. 37–142).
6. Ono što se nazivalo »Franjevačkim redom od pokore« ili »Trećim redom sv. Franje« (od početaka) ili »Trećim svjetovnim redom sv. Franje« (od 1323.) sada se naziva i »Franjevačkim svjetovnim redom«.
7. Prvi put u svojoj povijesti, nakon pokušaja u doba Nikole IV. (1289.), Red je strukturiran hijerarhijski od mjesnoga do međunarodnoga bratstva; FSR ima i jednoga generalnog ministra ili predsjednika (Pravilo, čl. 21).
8. Bratstvima FSR-a, poštujući njegovu nutarnju autonomiju, asistiraju redovnici iz četiriju franjevačkih obitelji (čl. 26); molbe za imenovanje asistenata dužna su višem franjevačkom poglavaru uputiti vijeća bratstava o kojima se radi. Konstitucije FSR-a iz 2000. predviđaju mogućnost da asistenti budu ne samo pripadnici spomenutih franjevačkih obitelji nego i drugi (čl. 89, 4).
9. U čl. 1. tvrdi se da svi franjevci – redovnici, svećenici i laici – pozvani nasljedovati Krista stopama sv. Franje, izražavaju puninu franjevačke karizme »u uzajamnom životnom zajedništvu«.
10. Franjevački svjetovni red ima svoj način življenja zajedničke franjevačke karizme jer se braća i sestre obvezuju da će živjeti evanđeosko savršenstvo u svom svjetovnom staležu (usp. Pravilo, 2).
11. Kako bi podržavali svoj pokornički hod, braća i sestre trebaju zauzeto slijediti Krista »prelazeći iz evanđelja u život i iz života u evanđelje« (čl. 4).
Pismo četvorice generalnih ministara franjevačke obitelji
Apostolsko pismo odobrenja Pravila Franjevačkoga svjetovnog reda
