PAPA PAVAO VI.
    na trajni spomen

Serafski patrijarh sveti Franjo Asiški, tijekom svoga života i nakon dragocjene smrti, ne samo da je premnoge pridobio da služe Bogu u redovničkoj obitelji koju je osnovao nego je također potaknuo velik broj laika da, koliko je to u svijetu moguće, uđu u njegove ustanove. I doista, da se poslužimo riječima Pija XI., našeg prethodnika, »čini se… da nije bilo nikoga, u kome su se slika i evanđeoski oblik života Krista Gospodina pokazali vjernijima i življima nego u Franji. Stoga je onaj koji je sebe nazivao Glasnikom velikoga Kralja s pravom bio nazvan drugim Kristom, jer se društvu svojih suvremenika i budućim naraštajima pokazao kao ponovno oživjeli Krist; to je razlog što on danas živi pred očima ljudi i što će i ubuduće uvijek živjeti« (Enciklika Rite expiatis, od 30. travnja 1926.; AAS, 1926, str. 154). Zaista se radujemo što se »franjevačka karizma« još uvijek čuva na dobro Crkve i ljudske zajednice i u ovo doba u kojem krivudaju tolika prilagođivanja nauka, promiču se tolika nagnuća koja odvajaju duše od Boga i višnjih stvari.

Hvalevrijednim dakle nastojanjem i zajedničkim radom četiri su se franjevačka reda kroz jedno desetljeće trudila izraditi novo Pravilo Trećeg svjetovnog reda ili, kako se sada naziva, Franjevačkog svjetovnog reda. To se naime pokazalo nužnim zbog promijenjenih prilika vremena i zbog toga što je Drugi vatikanski sveopći sabor izdao za to korisne propise i preporuke.

Stoga su nam ljubljeni sinovi generalni ministri četiriju franjevačkih redova iznijeli molbu da odobrimo tako pripremljeno Pravilo. A mi smo, slijedeći primjere nekih svojih prethodnika, od kojih je posljednji bio Leon XIII., drage volje odlučili takvoj molbi udovoljiti. Kad je tome tako, uzdajući se u to da će oblik života što ga je propovijedao onaj divni čovjek iz Asiza nekim novim poticajem prekrasno procvasti i živjeti, i po zaključku Svete kongregacije za redovnike i svjetovne ustanove, koja je predstavljeni joj primjerak pomno proučila, nakon što smo sve pažljivo razmotrili, svojim sigurnim poznavanjem i svojom zrelom odlukom te po punini apostolske vlasti, snagom ovog Pisma, odobravamo i potvrđujemo Pravilo Franjevačkog svjetovnog reda i pridajemo mu snagu apostolske uredbe, uz uvjet da se slaže s primjerkom koji se čuva u arhivu iste Svete kongregacije za redovnike i svjetovne ustanove, a čije su prve riječi »Inter spirituales familias«, a posljednje »ad normam Constitutionum, petenda«.

Ujedno ovim Pismom i svojom vlašću dokidamo prijašnje Pravilo Trećeg franjevačkog svjetovnog reda, kako se nazivao. Najposlije određujemo da ovo Pismo ostane na snazi i da svoje učinke sada i ubuduće u potpunosti postigne; bez obzira na bilo što ovome protivno.

    Dano u Rimu, kod Svetog Petra, s pečatom Ribara,
dana 24. lipnja 1978. godine, šesnaeste našeg pontifikata.