Oblik života

 

4. Pravilo i život svjetovnih franjevaca jest ovo: opsluživati evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer sv. Franje Asiškog, koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života u odnosu prema Bogu i ljudima (1Čel 18,115). Krist, dar Očeve ljubavi, jest put k Ocu, jest istina, u koju nas uvodi Duh Sveti, jest život, koji je sam došao dati u izobilju (usp. Iv 3,16; 10,10; 14,6).
Svjetovni franjevci neka osim toga nastoje često čitati evanđelje, prelazeći iz evanđelja u život i iz života u evanđelje.

5. Svjetovni franjevci neka dakle traže živu i djelatnu Kristovu osobu u braći, u Svetom pismu, u Crkvi i u liturgijskim činima. Vjera sv. Franje, koji je često govorio ove riječi: »Od samoga svevišnjeg Sina Božjega ništa ne vidim na tjelesni način u ovom svijetu osim Njegovoga presvetog Tijela i Krvi« (usp. Opor 10), neka za njih bude nadahnuće i put njihova euharistijskog života.

6. Suukopani i suuskrsli s Kristom u krštenju, koje ih čini živim udovima Crkve, i s njom još tješnje povezani po zavjetovanju, neka postanu svjedoci i oruđe njezina poslanja među ljudima, navješćujući Krista životom i riječima.
Nadahnuti od sv. Franje i s njime pozvani obnavljati Crkvu, neka gorljivo nastoje živjeti u punom zajedništvu s papom, s biskupima i sa svećenicima, njegujući otvoren i povjerljiv dijalog apostolske plodnosti i bogatstva.

7. Kao »braća i sestre od pokore«, zbog svojeg poziva, pokretani snažnom silom evanđelja, neka svoj način razmišljanja i djelovanja suoblikuju s Kristovim, pomoću potpune i savršene unutarnje promjene, koju samo evanđelje označuje riječju »obraćenje«, a koje se, zbog ljudske slabosti, mora svakodnevno usavršavati.
Na ovom putu obnove sakrament pomirenja povlašteni je znak Očeva milosrđa i izvor milosti.

8. Kao što je Isus bio istinski Očev klanjatelj, tako neka od molitve i razmatranja načine dušu svog postojanja i djelovanja.
Neka sudjeluju u sakramentalnom životu Crkve, osobito u euharistiji, i neka se pridruže liturgijskoj molitvi u jednom od oblika predloženih od Crkve, tako obnavljajući otajstva Kristova života.

9. Djevicu Mariju, poniznu službenicu Gospodnju, raspoloživu za njegovu riječ i za sve njegove poticaje, Franjo je obasipao neizrecivom ljubavlju i prozvao ju zaštitnicom i odvjetnicom svoje obitelji (2Čel 198). Svjetovni franjevci neka joj posvjedoče svoju žarku ljubav nasljedovanjem njezine potpune raspoloživosti duha i u izlijevanju sabrane i pouzdane molitve.

10. Sjedinjujući se s otkupiteljskom poslušnosti Isusa, koji je svoju volju položio u Očeve ruke, neka vjerno ispunjavaju dužnosti vlastite staležu svakog pojedinca u različitim životnim okolnostima i neka slijede siromašnog i raspetog Krista, priznavajući ga također i u poteškoćama i progonima.

11. Pouzdavajući se u Oca Krist je za sebe i svoju Majku odabrao siromašan i ponizan život (2PVj 5) premda je pažljivo i dobrohotno vrednovao stvorene stvari; tako neka svjetovni franjevci čuvaju ispravan odnos prema odvajanju i korištenju zemaljskih dobara, pojednostavnjujući svoje materijalne zahtjeve; neka nadalje budu svjesni da su, prema evanđelju, upravitelji dobara primljenih na dobro djece Božje.
Tako neka, u duhu »Blaženstava«, nastoje očistiti srce od svake težnje i pohlepe za posjedovanjem i gospodovanjem, kao »stranci i pridošlice« na putu u Očev dom.

12. Kao svjedoci budućih dobara i dužni, zbog zvanja koje su prigrlili, stjecati čistoću srca, neka se tako oslobode za ljubav prema Bogu i braći (Opom XVI, 2PVj 69).

13. Kao što Otac u svakom čovjeku vidi lik svoga Sina, prvorođenca među mnogom braćom (Rim 8,29), tako neka svjetovni franjevci sve ljude prihvaćaju poniznom i prijaznom dušom kao dar Gospodnji (2Čel 85; 2PVj 26; NPr VII,15) i sliku Kristovu. Osjećaj bratstva činit će ih radosnima i spremnima izjednačavati se sa svim ljudima, osobito s najmanjima, za koje će nastojati stvoriti životne uvjete dostojne stvorenja koja je Krist otkupio (NPr IX,3; Mt 25,40).

14. Pozvani, zajedno sa svim ljudima dobre volje, izgrađivati bratskiji i evađeoskiji svijet, da bi se ostvarilo kraljevstvo Božje, a svjesni da svatko »tko slijedi Krista, savršenog čovjeka, i sam postaje više čovjek«, neka stručno izvršavaju svoje dužnosti u kršćanskom duhu služenja.

15. Neka svjedočanstvom svoga humanog života, a također i hrabrim pothvatima, bilo pojedinačnim bilo zajedničkim, sudjeluju u promicanju pravde, osobito na području javnoga života, preuzimajući na sebe stvarne obveze koje su u skladu s njihovom vjerom.

16. Rad neka smatraju darom kao i sudjelovanjem u stvaranju, otkupljenju i posluživanju ljudske zajednice.

17. U obitelji neka žive franjevački duh mira te vjernosti i poštivanja života, nastojeći od toga učiniti znak svijeta koji je već obnovljen u Kristu.
Neka osobito supružnici, živeći ženidbene milosti, u svijetu svjedoče Kristovu ljubav prema njegovoj Crkvi. Neka jednostavnim i otvorenim kršćanskim odgojem i pozorni na poziv svakog pojedinca radosno sa svojom djecom kroče svojim ljudskim i duhovnim putem.

18. Osim toga neka imaju poštovanja prema drugim stvorenjima, živima i neživima, koja »nose pečat Svevišnjega« (1Čel 80; PjSu 4), i neka nastoje prijeći iz napasti zloporabe u franjevačko poimanje sveopćeg bratstva.

19. Kao nositelji mira i svjesni da taj mir treba neprestano graditi, neka traže putove jedinstva i bratske sloge, kroz dijalog, pouzdavajući se u nazočnost božanske klice koja je u čovjeku kao i u preobražajnu moć ljubavi i praštanja.
Kao glasnici savršenog veselja neka nastoje u svim okolnostima drugima donositi radost i nadu (Opom XXI; NPr VII,17).
Ucijepljeni u Kristovo uskrsnuće, koje daje pravi smisao sestri smrti, neka vedro iščekuju konačni susret s Ocem.